Performansi u srcu Splita

„Prirodne nesavršenosti” — slikanje u suradnji s prirodom

Što ako najvažniji alat u ateljeu nije nešto što kupujete, nego nešto što pronađete?

Za splitsku umjetnicu Almu Čače odgovor često počinje izvan ateljea. Svoje kistove ne kupuje — sama ih izrađuje. Naplavno drvo, osušene biljke, lišće i drugi ulomci prikupljeni u krajoliku, osobito uz obale otoka Visa na kojem je odrasla, pretvaraju se u nekonvencionalne slikarske alate. Njihovi su oblici nepravilni, a njihovo se kretanje nikada ne može potpuno kontrolirati. Kada dotaknu platno, ostavljaju jednako neočekivane tragove: oznake, teksture i ulomke biljnog materijala koji ponekad ostaju zarobljeni u boji, postajući gotovo neprimjetan potpis prirode unutar rada.

Odnos prirode, materijala i slučaja u središtu je projekta „Prirodne nesavršenosti”, koji Alma Čače razvija od 2020. kroz umjetnička istraživanja, izložbe, radionice i performanse. Umjesto uklanjanja nesavršenosti, projekt ih prihvaća. Nepravilnost ručno izrađenog kista postaje dio slike; slučajna oznaka postaje dio kompozicije; nečemu što bi se inače smatralo pogreškom daje se prostor da ostane.

Dva performansa koji ističu čudo nesavršenosti i slučaja

Za dva performansa koja će se 9. rujna 2026. održati u srcu Dioklecijanove palače, ta se otvorenost proteže i izvan samih materijala. Slike će nastajati u javnosti, izložene ne samo nepredvidivom ponašanju prirodnih alata nego i nepredvidivim susretima svakodnevice.

Jutarnji performans uz rimski mozaik u Ulici Frane Bulića 5 izvest će Alma sama. Navečer će na lokaciji Severova 3–1 prolaznici biti pozvani da sudjeluju. Alminim ručno izrađenim kistovima moći će pristupiti platnu položenom na tlo i ostaviti vlastite tragove.

Ovdje ideja „prirodne nesavršenosti” dobiva novu dimenziju. Kist se može saviti drukčije od očekivanog. Komad suhe biljke može se uhvatiti za boju. Potez može krenuti u nenamjeravanom smjeru. A tu je i prolaznik: netko tko zastane, uzme kist i napravi gestu koju ni umjetnica ni bilo tko drugi nije mogao unaprijed isplanirati.

Nastali je rad stoga oblikovan nizom susreta — umjetnice i njezinih materijala, prirode i boje te stranaca i samog umjetničkog djela. Ono što nastaje ne može se potpuno predvidjeti ni ponoviti. Svaki trag bilježi trenutak koji se dogodio samo jednom.

Važnost uključivanja gledatelja u umjetnički proces

Premještanje projekta iz ateljea i galerije na splitske ulice važno je upravo zbog toga: u javnom prostoru umjetnički proces više nije nešto s čime se susrećemo tek nakon njegova završetka — on se odvija pred nama, sa svom svojom neizvjesnošću, prekidima i mogućnostima. Granica između umjetnice i publike tako postaje manje čvrsta, a čin stvaranja nešto što se može dijeliti.

Za sudjelovanje nije potrebna posebna vještina. Nema ispravne geste, savršenog poteza ni očekivanja umjetničkog iskustva. Potrebna je samo spremnost da zastanete, uzmete ručno izrađeni kist i ostavite trag.

Možda upravo ondje „Prirodne nesavršenosti” naposljetku pronalaze svoje značenje: ne u stvaranju savršene slike, nego u otvaranju prostora svemu što se ne može savršeno kontrolirati. Priroda, slučaj, drugi ljudi i male nezgode svakodnevice nisu prepreke umjetničkom djelu, nego ono što ga čini živim i zanimljivim.

Performanse financira Grad Split.