Galerija umjetnina Split

Opisi duhovnog krajolika

Alma Čače gotovo je tri desetljeća strpljivo, ali zapanjujuće svestrano oblikovala vlastiti umjetnički identitet, istražujući širok raspon vizualnih tehnika i načina izražavanja koje objedinjuje prepoznatljiva umjetnička i intelektualna vizija. U njezinu novijem radu priroda se pojavljuje kao izvor nadahnuća, a krajolik kao motiv sveden na minimalistički, izrazito reduciran oblik, destiliran u simbol i znak, ali uvijek nedvosmisleno povezan s određenim mjestom — krajolikom otoka Visa. To nije tek hvalospjev prirodi, nego prije svega umjetnička sposobnost prevođenja opažaja i iskustva u kompozicije uvjerljive strukturne cjelovitosti.

Kada opisuje odrednice svojega osobnog stila, svaki detalj, kao i cjelina, odražava duboku introspekciju. Privučena arhetipovima i kulturnom baštinom te snažno povezana sa svojom domovinom, Alma nadilazi fizičke granice platna i otvara beskonačne, čak i bezvremenske, transcendentne prostore. Smješteni između figurativnog i apstraktnog, njezini krajolici ne nastoje reproducirati stvarni prizor, nego prenijeti njegovu intimnu interpretaciju. Iako konkretna lokacija često služi kao polazište, prostor koji promatrač naposljetku opaža umjetničin je duhovni prostor, svijet oblikovan opažajnim, duhovnim i emocionalnim iskustvom. Svakom novom serijom uvodi nove načine razmišljanja o mediju i slikarskim tehnikama. Kombinira lavirani tuš sa sprejem, služeći se inventivnim, ručno izrađenim kistovima od mediteranskih biljaka i recikliranih prirodnih materijala (naplavnog drva, suhog lišća, istrošenog užeta i dr.) koje je osmislila Ana Roje. Ti jedinstveni alati odražavaju njezinu predanost ekološkim temama i utjelovljuju spoj prirodnih elemenata i vizualnog izraza. Iako slika, nikada ne odvaja crtež od slikarstva ni liniju od tona. Crtež ostaje središnji: sažeta ideja koju proširuje na platnu, preoblikujući je i ispitujući njezine definicije i mogućnosti. Njezini eksperimenti s medijem i istraživanje granica crteža nadahnuti su upravo tim kistovima. Svaki od njih daje vlastitu karakterističnu teksturu i smjer poteza te joj, zajedno s Alminim iznimnim umijećem, omogućuje fluidno kretanje između bogate slikarske materijalnosti i jedinstvenog, profinjenog i izrazito estetskog crteža.

Alma Čače stvara slike koje su istodobno promišljene i maštovite. Njezini radovi pokazuju profinjenu harmoniju i preciznu usklađenost oka i ruke, spajajući koncentraciju s trenucima vizualnog zanosa. Naslikani na svicima papira bugačice, njezini se krajolici prirodno razvijaju preko široke površine papira, koji poslije prilagođava i oblikuje prema izložbenom prostoru. Premda nemaju strogo zadan strukturni plan, njezini krajolici nikada nisu prepušteni slučaju; slijede unutarnju logiku koja odražava Almin metodičan pristup i predanost pažljivoj, usmjerenoj pripremi. U njezinim slikama konačan ishod često ovisi o tome koliko vješto prepoznaje spontane mogućnosti i neočekivane događaje koji se pojavljuju tijekom kreativnog procesa te koliko ih skladno ugrađuje uz ključne unaprijed planirane elemente ili pomno promišljene „planirane slučajnosti”. Njezini veći radovi, često s vrlo dinamičnim kompozicijama i izražajnim crtežom, obilježeni su suzdržanom paletom, profinjenom slikarskom tehnikom i pretežno monokromatskom crno-bijelom estetikom, koju povremeno prekida dodir boje. Drama se prenosi raznolikošću linija, dok njihove simbolične i sugestivne geste prizivaju snažan osjećaj prostora i dubine. Linije povlači jednim neprekinutim, protočnim pokretom, bez „stanke” ili oklijevanja, potpuno svjesna da energija rada mora ostati stalna i da sama linija ne smije posustati. Na platnu te linije oblikuju zone organskih oblika, istodobno označavajući područja praznog prostora koja pozivaju maštu. Taj netaknuti prostor nije tek praznina; umjetnici omogućuje stvaranje osjećaja beskonačne, zamišljene perspektive i poziva promatrača da odredi kako bi je mogao dovršiti. Njegova je važnost u tome što je prazni prostor namjerno oblikovan i djeluje kao komplementarna protuteža ispunjenim površinama. Zajedno ti pažljivo uravnoteženi elementi stvaraju naglašen osjećaj meditacije i kontemplacije, prepoznatljivu atmosferu njezina rada.

U Alminim krajolicima ništa nije dekorativno. Sve je nužno. Strast slikanja stijena, neba i mora dovodi do krajnjeg intenziteta, a njezina se umjetnost potpuno stapa s krajolikom. Kao što neki portreti hvataju dušu, njezini krajolici imaju vlastiti duh. Oni utjelovljuju neraskidivo jedinstvo poezije i slikarstva.

Marija Stipišić Vuković